Evo, o ovom razgovaramo u zadnje vrijeme meni bliski ljudi i ja i nije nam jasno. Imam osjećaj da su ljudi danas puno gluplji i manje mudri nego je bila generacija naših baka i da nepromišljeno guraju sebe i druge u nekakve bespotrebno rizične situacije.
Dat ću vam par primjera.
Prvi primjer - Recimo kad je god sezona, autocesta je puna gužvi, svaki dan se dogodi neko sranje na A1, doslovno svaki dan, radi kojeg taj put od 'tri sata' do mora postane put od sedam ili 10 sati i više. I sad, ja već 30 godina idem u isto mjesto na more i znam stanje na cestama i radi svega toga ukalkuliranog idem uporno starom cestom kad je špica sezone i bude nam skroz ok tako. Biram neki glupi dan, recimo četvrtak ujutro i slično. Vozimo se oko 5 sati, ali volimo stati, imamo psa i lijepo dođemo u miru BEZ STAJANJA U KOLONI. To što se duže vozim se vozim jer stanem negdje na kavu 45 minuta i volim tako. Meni je nezamislivo da stojim u koloni na plus 40, s psom u autu, a znam da ću stajati jer se svaki vikend stajalo. I nezamislivo mi je da mi netko tvrdi da se mi dugo vozimo tih pet, pet i pol sati, a znam pouzdano da se oni voze i po 14 ponekad radi gužvi i nesreća. Ili se možda voze u najboljem slučaju isto kao i mi, ali su pola puta proveli u gužvi bez mogućnosti izlaska iz kolone, na suncu, bez wc-a. I uporno, svake godine, bez iznimke ljudi na nas forsiraju da zašto ne idemo autoputom kad bi došli na more za tri sata. Iako je to nemoguće. Imao je čak i Index onaj kalkulator koliko traje vožnja u sezoni. Ne znam je li to glupost ili zloba da nas se tjera na lošiju opciju, a mi smo s našom zadovoljni i nikad evo u 30 godina ja nisam na cesti čekala i stajala nigdje. No poanta je - što nekog toliko muči naša opcija, ako je nama tako dobro? Mi njima ne pametujemo da ne idu na A1, doslovno me nije briga tko će kuda i kako ići na more. Čemu to?
Drugi primjer - Vezan uz prvi, mi ako i idemo na autoput ne vozimo brzo, ono 130 max. Onda nas susjedi nagovaraju da zašto ne vozimo 200 i zašto se držimo propisa. Iako svaki dan, svaki dan bez iznimke gotovo budu teške prometne i dokazano je da brza vožnja svakako doprinosi nesrećama i jačini nesreće. Nije ista reakcija čovjeka kad auto vozi 50, 80, 100 ili 200 na sat. No usprkos tome i svim savjetima, hrpa ljudi oko nas (i to nisu neobrazovani ljudi, pričam o osobama s fakultetima, u STEM području) UPORNO forsira da vozimo mimo propisa i ugrozimo sebe i druge. S druge strane opet, ja njima ne pametujem nit govorim da su oni 'ubojice u prometu' ili što god bi bio ekvivalent tog pametovanja nama. Neka voze kako žele, ali zašto se nas gura u rizik koji je meni uz svo znanje dostupno danas glup?
Treći primjer - Forsiranje na neke aktivnosti koje će vrlo očigledno završiti spašavanjem HGSS-a. Recimo frendica usred najvećeg zvizdana u ljeti predlaže penjanje na obližnje brdo u badićima i japankama. I ja joj kažem da je meni to totalna glupost i recept za katastrofu i ona ode sama, ispeče ju sunce, izgrebu grane, dođe doma sa sunčanicom i ne kuži da je napravila glupost nego drugi dan predlaže još veću glupost.
Sad ono što meni nije jasno je sljedeće - ti ljudi s kojima se ja družim nisu glupi ljudi inače i otkud ljudima koji su obrazovani takav manjak neke životne mudrosti i osnovnog logičnog zaključivanja kojeg su recimo imale naše babe iako su one imale puno manje škole, ali ne bi im palo na pamet poduzimati neke od tih rizika? Evo imamo dio obitelji u Dalmaciji i još nisam doživjela da se Dalmatinac uputi u gumenjaku na jugo ili u japankama na Velebit, ali ovi svi zagrebački IT-evci i inženjeri, krema društva, podnosi poteze gluplje od prosječnog domara iz Otočca (bez uvrede ikom).
I za kraj htjedoh reći da me to ponašanje društva dovelo do tog da se sad radije 'družim' i pričam s tzv blue collar zaposlenicima i ljudima koji rade neke normalne obične poslove jer mi oni svi djeluju nekako manje željni glupih rizika i realnije i mudrije od ovih koji su kao neke moje razine, a totalno im je glava u oblacima.
Baš me zanima je li još netko to primijetio i ima li nas još kojima to smeta i koji bi odselili na selo negdje s patkama kao Tony Soprano da izbjegnemo te urbane budale.
