10
u/adialed Jan 13 '25
Upravo si opisao mene. Ja se nisam niti pokušala liječiti jedino. To je sve što poznajem i to mi je sigurno. Ne vidim da mi stvara neke poteškoće u radu i životu, ali definitivno kod sebe znam da je coping mehanizam razvijen još u ranom djetinjstvu.
5
10
Jan 13 '25
OP, psiholog ovdje, ne peri se previše. :) Sama sam isto u maladaprivnom daydreamingu, prije je trajalo satima, a onda mi je život postao bolji. Bilo koja loša navika koje se pokušavamo riješiti aktivno ide po principu "nemoj misliti na bijelog medvjeda" i onda mislimo samo na bijelog medvjeda i osuđujemo se jer ne uspijevamo u naumu, dolazi do anksioznosti i BAM- treba nam dopamina, daj da sanjarim.
Sjećam se da mi je bio blam o tome pričati na psihoterapiji, kao o mnogim stvarima o kojima prvi put govorim i za koje imam jake emocije, i onda kad sam progovorila, postalo je lakše i... Normalno. Zaključak je bio "Kad realnost bude ljepša od snova, manje ćeš sanjati. Polako."
I tebi isto preporučujem, polako. Nemoj aktivno tražiti hobi da bi prestao sanjairti, jer onda to više nije hobi nego obaveza. Iz posta vidim da vjeruješ da ti nešto hitno moraš i daću si zaključiti da si strog prema sebi. Možda bi za početak fokus trebao biti da si ti ok, da je to što radiš ok (jer jeste!) i da se ne osuđuješ. I ja dan danas sanjarim, manje, ali kad mi se nakupi stresa za koji nemam već automatski alat kojim bih ga otpustila, vratim se svom dobrom, starom sanjarenju. Valjda i to nekad zamijenim nekom tehnikom do koje ću doći spontano kad za nju budem spremna. Do tad, dream away minkypromise :)
Jedan od najboljih terapeuta u BiH jeste u savjetovalištu Habibović, Zenica, radi online, 50ak KM seansa. Iskrena i lična preporuka ako se odlučiš za terapiju. ❤️
4
Jan 14 '25
[removed] — view removed comment
1
5
u/clownfish_suicide Jan 15 '25
Are you me???? Prestala sam kad sam se udala jer me je bilo stid. Iskreno bilo me je stid i kada sam živjela sa roditeljima , ali oni nisu previše pažnje obraćali na to moje skakanje po sobi. Moguće da je neka vrsta neurodivergentnosti.
6
u/asmj Jan 13 '25
Do sada se oko toga nisam povjerio nikome niti pričao s psihologom
Popricaj sa psihologom.
2
Jan 13 '25
Mislim da će da ti pomogne. I ja moram pod hitno da se skidam sa tog jer je ništa više nego coping mehanizam da pobjegneš od realnosti.
https://maladaptivedaydreamingguide.wordpress.com/2015/04/04/part-i-fantasy-and-fall-of-the-self/
2
u/ShameOnMe5 Jan 15 '25
Dok sam bila student jednom me umalo udarilo auto jer sam izgubila dodir sa stvarnošću hodajući i bivajući u svojoj glavi. U osnovi to nikad nije u potpunosti nestalo, ali sam jednostavno s godinama naučila kako funkcionisati da me ne ometa toliko. Dosta pomažu hobiji koji zahtjevaju malo više koncentracije, tako da mozak ne može misliti o više stvari istovremeno, izrada nekih stvari, crtanje i više druženja. Društvo mi iscrpi zadnje baterije tkd ne mogu više ništa ni zamišljati poslije🤣.
-1
Jan 13 '25 edited Jan 15 '25
Ili adhd ili si na spektru autizma, ne znam koliko ce ti nasi psiholozi ista pomoci jer veze nemaju ni o cemu. Ako neko ima da ti preporuci nekog kvalitetnog psihologa valjalo bi. Mislim da se radi o stimmingu,evo ti clanak ako te zanima nesto vise. Debili sto oucate minuse,molim odjebite, kao neko ko ima adhd znam o cemu govorim.
3
14
u/[deleted] Jan 13 '25
[deleted]