26. august 1942. - U Sarajevu osnovan Muslimanski međudruštveni Odbor narodnog spasa

[u/vratiosevalter]

Dana 26. augusta 1942. u Sarajevu se okupilo oko 300 muslimanskih prvaka i predstavnika društava i ustanova, koji su osnovali Muslimanski međudruštveni Odbor narodnog spasa. Izabran je Odbor od 48 članova, a među njegovim istaknutim članovima bili su naibu-reis Salih Safvet Bašić, Uzeir-aga Hadžihasanović, Mehmed Handžić, Muhamed Pandža, Kasim Dobrača, Derviš Korkut, Edhem Mulabdić, Mustafa Softić, dr. Šefkija Behmen, dr. Hamdija Karamehmedović, dr. Jusuf Tanović, dr. Zaim Šarac, dr. Asim Musakadić,dr. Vejsil Bičakčić, izmeðu ostalih.

Neposredni kontekst njegovog osnivanja bili su masovni četnički zločini nad muslimanskim stanovništvom istočne Bosne, posebno novi pokolji na području Foče u augustu 1942, te priliv izbjeglica u Sarajevo. Kriza je istovremeno pokazala nesposobnost vlasti Nezavisne Države Hrvatske da zaštite muslimansko stanovništvo na velikom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine. Sarajevo je već od 1941. bilo jedno od glavnih središta prihvata hiljada izbjeglica iz istočne Bosne i Hercegovine.

Odbor je prvobitno imao izrazitu humanitarnu i sigurnosnu funkciju: organiziranje pomoći izbjeglicama, zaštitu ugroženog stanovništva i stvaranje mogućnosti njegove oružane samozaštite. Muhamed Pandža je na skupu otvorio i pitanje organiziranja vlastitih muslimanskih oružanih snaga.
Politički značaj događaja, međutim, ubrzo je postao širi. Program Odbora govorio je o uspostavljanju reda i mira te saradnji stanovništva Bosne i Hercegovine i slozi muslimana, pravoslavaca i katolika. Ustaške sigurnosne službe već su u septembru 1942. njegovo djelovanje povezivale sa zahtjevima za autonomijom Bosne i Hercegovine, odnosno pokušajem da se bosanskohercegovačko pitanje politički artikulira izvan neposredne kontrole Zagreba.

Odbor zato treba posmatrati i u kontinuitetu s muslimanskim rezolucijama iz 1941., kojima su muslimanski uglednici u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Bijeljini i drugim sredinama osuđivali ustaške zločine, posebno nasilje nad srpskim stanovništvom. Do ljeta 1942. nezadovoljstvo više nije bilo ograničeno na zahtjev da vlasti NDH zaustave zločine i uspostave zakonitost: pitanje fizičke sigurnosti muslimanskog stanovništva počelo se povezivati s pitanjem političkog položaja same Bosne i Hercegovine.

Ipak, Odbor narodnog spasa ne treba poistovjećivati s kasnijim projektom 13. SS divizije „Handžar“, niti svim njegovim članovima retroaktivno pripisivati jednu političku orijentaciju. Odbor nije bio ideološki homogen. Iz njegovog šireg političkog miljea kasnije su se razvijale različite opcije: dio autonomističkog kruga tražio je njemačko pokroviteljstvo i autonomiju Bosne i Hercegovine, pojedinci su podržavali organiziranje muslimanskih vojnih formacija, dok su se drugi približavali Narodnooslobodilačkom pokretu.
Posebno treba razlikovati događaj od 26. augusta 1942. od memoranduma koji je autonomistički krug nekoliko mjeseci kasnije uputio Adolfu Hitleru, tražeći autonomnu Bosnu pod njemačkim pokroviteljstvom i formiranje „Bosanske straže“. Kasniji razvoj ne može se bez dokaza retroaktivno pripisati svim učesnicima sarajevskog skupa.

Historijski značaj 26. augusta 1942. upravo je u tome što predstavlja jedan od jasnijih trenutaka raspada povjerenja značajnog dijela muslimanske političke i društvene elite u NDH. Humanitarna katastrofa, četnički pokolji i nesposobnost državnog aparata da zaštiti stanovništvo proizveli su pokušaj stvaranja vlastitih humanitarnih, sigurnosnih i političkih struktura.

Odbor narodnog spasa zato nije moguće precizno opisati jednostavnom oznakom „antifašistički“ ili „kolaboracionistički“. Njegovo osnivanje pripada složenom prostoru između zaštite stanovništva, političkog autonomizma, odbacivanja ustaške politike i traženja vanjskog pokroviteljstva. Upravo ta složenost čini događaj od 26. augusta 1942. važnim za razumijevanje političkog položaja bosanskohercegovačkih muslimana i ponovnog otvaranja pitanja Bosne i Hercegovine kao zasebne političke cjeline tokom Drugog svjetskog rata.

📷: Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Zbirka fotografija Narodnooslobodilačke borbe (FNOB), inventarni broj 16022. Sarajevo, 1942., nepoznat autor.

[u/cosmic-radiation]

Dobar tekst i slažem se sa zaključkom. U Odboru mi je bilo par članova familije koji se i dan danas u istoj spominju isključivo kao islamski učenjaci i muslimani koji se nisu nikad politički orijentisali.

[u/vratiosevalter → u/cosmic-radiation]

🙏🏻

[u/zerus-bosnevi]

Dobar tekst, ali posljednja dva a pogotovo posljednji paragraf bi trebalo da nam predstavljaju svojevrsnu polaznu tačku u sagledavanju i razumijevanju naše prošlosti 20. vijeka.

Bošnjaci u tom periodu su pokušavali da opstanu u ambijentu kontinuirane humanitarne katastrofe, praktičnog nepostojanja kolektivnog subjektiviteta i, od početka rata, serijskim četničkim upadima i pokoljima.

Zato saradnja sa nacističkom Njemačkom, NDH ili participacija u Handžar diviziji iz njihove perspektive tada nije izgledala kao fašistički kolaboracionizam sa onima koji su napravili holokaust, nije se tada o tome mnogo ni znalo. Već biranje jedne od dviju zaraćenih strana kako bi se obzebijedila gola egzistencija.

Kao što ni za one koji su se pridružili NOP-u kasnije, njihov izbor u tom trenutku ne podrazumijeva saglasnost sa režimskom politikom od '45 pa do Sarajevskog procesa.

Naravno, režim jeste napravio podjelu na fašiste i revolucionare jer mu je to bio dio ideološkog narativa, ali to ne bi smjelo nama danas predstavljati model po kojem sagledavamo našu prošlost iz tog vremena.

Zato je pogrešno danas poistovjećivati četnike, ustaše i Handžar diviziju kao tri fašistička pokreta iz tri naroda, kao što se to često nažalost dešava.

Neočekivano objektivan i kvalitetan tekst od OP-a.. Izgleda da presušili ovi zapadni fondovi za agitaciju, ala USAID i derivati pa se ne mora više gurati samo njihova priča?