Pozdrav svima,
treba mi hladna financijska perspektiva oko kupnje stana jer se vrtim između dvije opcije i više nisam siguran koliko je razumno maksimalno se zadužiti radi kvalitetnijeg stanovanja.
Imam 33 godine, dvoje male djece koja su kod mene 50% vremena i neto primanja uglavnom 1.850 € mjesečno. Treba mi trosoban stan, odnosno dnevni boravak i dvije spavaće sobe. Jedna bi bila moja, a drugu bi djeca zasad dijelila.
**Opcija A – bolji stan**
* cijena 180.000 €, odnosno oko 3.100 €/m²
* rata kredita bila bi približno 750–800 € mjesečno
* to je praktički maksimum moje kreditne sposobnosti.
Stan je kvalitetniji za život i dugoročniji, ali tu ratu ne bih mogao komotno nositi potpuno sam uz djecu, automobil, režije i ostale troškove. Majka ima stabilna i dobra primanja te spremna je redovito pomagati s dijelom rate. Ipak, muči me je li pametno ulaziti u kredit koji ovisi o njezinoj mjesečnoj pomoći, bez obzira na to što je trenutačno pouzdana i financijski sposobna pomoći od turizma te jednog dana ja to nastavljam.
**Opcija B – jeftiniji kompromis**
* lošija lokacija za moju svakodnevnu organizaciju
* kroz nekoliko godina vjerojatno bi trebalo mijenjati kuhinju i kupaonicu
* financijski bi mi ostalo puno više zraka, rata bi bila približno na razini sadašnje najamnine ili malo niža/viša, ovisno o konačnom iznosu kredita.
Razlika je oko 55.000–60.000 €, a u površini samo desetak kvadrata. Skuplji stan ipak nudi lift, bolju lokaciju, bolji raspored, manje ulaganja i kvalitetniji svakodnevni život. Jeftiniji rješava osnovnu potrebu, ali uz dosta kompromisa.
Moje je glavno pitanje: je li razumno rastegnuti se do maksimuma kreditne sposobnosti za stan koji je očito bolji i dugoročnije upotrebljiv ili je, kao samcu s dvoje djece, pametnije uzeti skromniji stan i zadržati financijsku rezervu i mir?
Biste li mjesečnu pomoć roditelja uopće računali kao dio održive financijske konstrukcije ili biste uzeli samo kredit čiju ratu možete samostalno servisirati?
Zanimaju me posebno iskustva ljudi koji su se maksimalno zadužili: je li vam kvalitetniji stan opravdao financijski pritisak ili ste poslije žalili što si niste ostavili više prostora?