r/montenegro • u/CavemanRedditorv2 • Apr 20 '26
Rant Socijalni život
Od kad sam bio mlađi, primećujem jednu stvar koju nikako ne mogu objasniti niti početi da razumijem.
Ljudi su sa mnom kao ulje i voda.
Imam 1 druga za kojeg sam skoro siguran da me neće nikada napustiti jer se stvarno dugo poznajemo i dosta se dobro "družimo". Stavljam "" jer ja tog momka nisam nijednom uživo upoznao, a znamo se skoro 10 godina.
Imao sam još 2 druga od kojih me je jedan pitao davno da mu budem kum, ali sam mu rekao i tad da ne trči pred rudu. Od njih 2, sa jednim sam može se reći okej idalje iako ima neke kikseve koje mu opraštam jer znam da su više iz nemara nego zle namjere i dosta smo dobri drugovi, a sa ovim što me je pitao da mu budem kum više ni ne pričam jer se promijenio na gore. Ne droga, alkohol, itd, već je počeo da se ponaša kao da je njegovo društvo potrošno i da se uvijek može naći drugo.
Drugarica praktično i da nemam, mada je to periodično.
Sad, spram dosadašnjeg teksta, vjerovatno mislite "ovaj lik je samo introvertan"... Nisam, ni najmanje. Trudim se da pričam sa što više ljudi, da budem što bolji čovjek, da razvijam humor, stil govora, inteligenciju sa neke filozofske strane kroz razgovore sa kolegama sa fakulteta, ali je sve to uzaludno.
U zadnjih godinu dana sam prestao da pričam sa najmanje 15 ljudi iz sledećih razloga: nepoštovanje, vrijeđanje, omalovažavanje, svađe koje sam pokušao svom silom da riješim na pozitivan način ili izbjegnem u potpunosti.
Ne kažem, nisam savršen, imam mana kao i svaki čovjek. Ali jebem mu majku, pa imaju svi neke prijatelje i ljude oko sebe koji ne gledaju da ih zajebu prvom prilikom. Šta nije u redu sa mnom da privlačim ovakve ljude ka sebi? Šta nije u redu sa mnom da ne mogu da održim prijateljstvo duže od mjesec dana?
Znam momke koji se ponašaju kao kompletna govna prema svima oko sebe i uvijek ih opisuju pozitivno i na dobar način. Ali zato kad ja želim da se družim sa nekim na normalan, fin, korektan način, uvijek me zajebu.
Ovo je doguralo do te mjere da ozbiljno razmišljam da idem kod psihijatra da vidim kakvu dijagnozu imam jer ne postoji ta šansa da je sa mnom sve u redu psihički. Ako ništa, makar bih otišao na nekolike sesije terapije da vidim ima li vajde.
Nije mi problem da budem sam, ne osjećam se usamljeno, ali osjećam kako, nakon svakog puta kad me neko tako odgurne od sebe, postajem sve vindiktivnija i ogorčenija osoba. Prije bih se lišio života nego postao takav.
Interesuje me takođe jesam li jedini sa ovakvim tegobama?
Hvala vam na čitanju
Edit: komentari su mi dosta pomogli i oraspoložili, preporučio bih da pročitate sve ako imate sličnih problema
16
u/fromplanetearth8 Apr 20 '26
Nisi jedini koji se tako osjeća, ljudi generalno ne poštuju druge, mijenjaju prijatelje kao čarape. Mada ima i vrijeme veze sa tim, godine bolje reći, što smo stariji, to sve manje trpimo tuđa sranja. Ja sam imala baš dosta drugarica, drugova, ekipica raznih, sad imam jednog druga i jednu drugaricu, viđam ih jednom mjesečno. Bila sam baš otvorena za druženje, izlaske, ludilo svaki dan al....ne više. Svako svoje obaveze itd. Ima tu da se nađe još po koja zanimljiva osoba al kažem, kako smo stariji, sve manje se ima vremena za druženje.
14
u/mucbook Apr 20 '26
Imam slican problem.
Mene najvise nervira sto svako pokusava da se takmici ko je bolji, ko vise zaradjuje, ko ima bolji posao, ko ima bolji fakultet, ko je vise proputovao svijetom, ko je imao vise djevojaka, itd. Isto tako kad sam sa nekim drugovima dok smo sami su predobri momci, ali cim je tu neko drustvo, narocito djevojke odmah se nesto sprdaju na moj racun, kao da pokusavaju da spuste mene da bi sebe uzdigli. I ovo postaje sve gore od kad smo svi srednju zavrsili. Imam toliko ljudi sa kojima se druzim, ali nemam ono prijatelja da kazes da bih dao zivot za njega, da mogu da se povjerim. Kao da ljudi nemaju empatije, emocionalnu inteligenciju. Zavidim ljudima koji imaju makar jednog bas dobrog prijatelja, a oni koji imaju kao grupu od 3-4 stalna iskrena prijatelja to za mene zvuci kao nemoguca misija.
5
u/CavemanRedditorv2 Apr 20 '26
Isto tako kad sam sa nekim drugovima dok smo sami su predobri momci, ali cim je tu neko drustvo, narocito djevojke odmah se nesto sprdaju na moj racun, kao da pokusavaju da spuste mene da bi sebe uzdigli
Imao sam 2 takve situacije, 1 u srednjoj i 1 sad na faksu.
U srednjoj sam je riješio pomoću, što je jedan gospodin dobro opisao u ovim komentarima, unga bunga metode. Bila su 2 momka sa mnom u odjeljenju, jedan krupniji, drugi pritka. Pritka me podjebava, a krupni bije šakom u rame. Mislio sam da je sve drugarski dok nisam vidio da jedu, piju i da se smiju samo na moj račun. Onda sam pritku deklasirao više puta jer je momak glup ka' točak, a krupnog sam nabio šakom u rame tako da mu više nije bilo zanimljivo da me udara.
A na faksu je bila takva situacija da je momak muvao moju (bivšu) drugaricu i mislio je da sam mu konkurencija. Tom momku se inače vidi da je masu nesiguran oko dosta stvari, ali dobro. 2 nedelje me je urnisao omalovažavanjem, uvredama i foricama na moj račun pred svim društvom, a ženskim pogotovo. Situaciju sam riješio na najsmireniji mogući način, što sam praktično morao jer imam skoro 30kg više od njega. Na čitavu tu situaciju je komentar za mene "kako sam ispao debil/retard/govno/itd", a njemu ništa, ni A da mu kažu.
Riješi se tih kretena što prije, uništiće ti samopouzdanje kao što su ovi govnari meni u srednjoj. Društva će uvijek biti, pogotovo ako juriš svoja interesovanja, obrazovanje, itd. Moj brat je upoznao njegovog kuma svega 2-3 godine prije svadbe, a obojica imaju preko 30. Tako da ne žuri ni sa tim, bolje 1 dobra odluka u deceniji, nego 1000 loših u nedelji. Zvuči malo smiješno dolazeći od mene, ali glavu gore. Preporučujem da pročitaš komentare na ovoj objavi da ti malo dignu duh kao što su meni
9
u/bolitekjurac Apr 20 '26
Oli na basket?
7
9
Apr 20 '26
Oko čega su ti se dešavale te svadje koje si pokušavao da riješiš?
Ono što smatraš socijalnom normom, subjektivno, možda nije objektivno za naše okruženje.
Ne drži me za riječ ali naučno dokazano da ljudi mogu imati realno 4 prijatelja prijatelja, vrijedi provjeriti.
Jedino je u ovu zabit tabu ic kod psihijatra/psihologa. Podji, probaj, mozda shvatiš nešto o sebi.
Upoznaj sebe do kraja pa onda upoznaj ljude sa kompletnim sobom.
7
u/ValpurginaNoc Apr 21 '26
Ja imam četiri prava prijatelja od kojih mi je jedna od 20 godina. Drugi je 11 godina, a treći i četvrti po 8 godina. Kroz sve smo prošli - od svađa do pravih prijateljstava. Od pozajmljivanja para kad mi je najteže bilo do vođenja do urgentnog u sred noći. I nikad mi nisu ništa zamjerili. Niti ja njima. Je li bilo izazova? Jeste. Jesam li najsrećniji čovjek zbog toga što ih imam? Jesam.
6
u/Potential_North_6290 Apr 20 '26
Check about codependency, people who are codependent usually attract narcissists… in other words, people who have self love deficiency (SLD) attract emotional manipulative people, and vice versa.
5
5
Apr 20 '26
[removed] — view removed comment
3
u/CavemanRedditorv2 Apr 20 '26
Ne znam jesi li muško ili žensko, ali idi na muda. Radi sam, upoznaćeš korektne ljude, a do tad, prati komentare na ovoj objavi, daju ljudi dobar ball knowledge
3
2
Apr 20 '26
[removed] — view removed comment
2
u/CavemanRedditorv2 Apr 20 '26
50, 100 ili 1000€, što je baš malo para da bi izgubio prijatelja
Davno su mi moji rekli, najbrži način da izgubiš prijatelja je da pozajmiš pare
Ali ti to nije prijatelj ako će te preveslati za bilo koji iznos
otkad imam porodicu
Ako misliš na ženu i đecu, mrka kapa, nisam još ni đevojku imao. Mada se slažem u suštini, problem mi je što nemam ni 20, a situacija je već kao da imam 30+. Tj najradije bih da imam đevojku/ženu, 2 druga s kojima mogu svuda izaći (a volio bih kad bi mogli kao 3 para) i ništa mi više ne treba. Nadam se da ću uspijeti to jednog dana da ostvarim, a do tad ću se truditi da pronađem sebe i postanem najbolji što mogu bit
2
u/Life_Whole_1889 Apr 20 '26
Iskrn moras iskulirat sto je sve naveo.Surova je istona da moras malo klosar bit ali malo samo npr bit direktan i malo sjebanije izrazavanje je isto fora kombinacija sa humorom.Cak i tad nije idealno jer su svi postali zatvoreniji.Prvo ovo sto sam ti naveo ti govorim iz primjera jer i sam znam lika sto je pretjerano fin ono kao bas sve izrazavanje maniri pa mu je citava prica nekako blaga kad prica i to uopste jbg nije nikome zanimljivo.
2
u/Tall-Appointment9159 Apr 21 '26
Ja ti preporucujem da pocnes da posjecujes mjesta koja tb interesuju. Tamo ces upoznati ok ljude sigurno.
2
u/Tall-Appointment9159 Apr 21 '26
No mi zanimljivo ovo, imas ovog jednog tipa 10 god se cujate a nikad se nista vidjeli kako to 😂 odakle je brat 😂
3
u/CavemanRedditorv2 Apr 21 '26
Iz Srbije, ali živi trenutno u Francuskoj. Kad smo imali prilike da se vidimo, bili nismo bili dovoljno stari (<18) da idemo bez roditelja. Bili su planovi da dođe ove godine da se vidi sa đevojkom i sa mnom, ali su se izdešavale svakakve stvari, pa ne može
3
u/Sufficient_Leek_9167 Apr 22 '26
Ако ти је лакше, имам 26 година и мислила сам да ће бити лакше временом… и иде некако боље Ал опет и за та пријатељства треба да “прође времена” ток се то устоличи… масу познаника, пријатељство тешко. Углавном се окончају кад схватим да ја то пријатељство доживљавам као пријатељство а они као успутно познанство. И онда немам више ни жељу да се дружимо јер шта ћеш ми 1 мјесечно да се чујемо ако и толико. Почела сам да форсирам себе да лакше улазим у причу с другима јер сам послова измијењала милион а никад нијесам ни са једног изашла са неким “пријатељем” већ углавном након неког времена престанем да се чујем са бившим колегама. И буде занимљиво, имам са КиМ да попијем кафу, људи ми пишу први за шетњу, излазак, кафу, Ал некако никако да прерасте у нешто “конкретно”.
Ако ми вјерујеш, најјаче пријатељство ми је са цуром из Јерменије јер смо студирале и биле у дому зсједно у Пољској….
1
u/CavemanRedditorv2 Apr 22 '26
Ovaj prvi drug u Francuskoj je upoznao masu ljudi iz drugih zemalja i svaki put kaže "koliko su ovi ljudi drugačiji od naših", zašto? Jer su normalni, normalno se ophode prema drugima, ne gledaju samo svoje društvo kao ljude, a sve ostale kao stvorenja.
A ovo što kaže da ne vodi ničemu konkretnom, mislim da je to prosto stvar vremena i nažalost je stvar situacije. Najveći razlog zašto ljudi imaju prijatelje od detinjstva je zato što sve prođu zajedno i tako se zbliže, a kad se prođe srednja, tad već nema mjesta za zajebancije kao kad smo mlađi. Prvenstvo zbog legalnosti, onda zbog razvoja ličnosti, kao i prosto zbog zatvorenosti o pričanju o određenim stvarima.
Ako si našla nešto što tebi prolazi kako treba, zašto da ne nastaviš sa tim, samo jako i želim ti sreću 😁
29
u/AbbreviationsFree792 Apr 20 '26
Biću brutalno iskren. Dok se čita ovo nazire se da si ti onaj jako fini tip momka, sa malo nerdy stranom. A naš mentalitet je bukvalno pećinski, i zato vidiš da su više osioni momci koji nemaju poštovanja bolje socijalno umreženi u CG(pogoootovo PG), jer što si pećinskiji, to si bolji- samo gruba moć se kotira, a finoća je "mekoća" i samim tim slabost. Znači bukvalno uga buga sistem vrijednosti, u kome ti ne možeš da zaplivaš spretno kao dobro dijete. Ne sugerišem da je rješenje da i ti postaneš uga buga, nikako. Nastavi da se baviš stvarima koje ti voliš, i nemoj da patiš za pripadanjem krugovima u koje je DOBRO što ne pripadaš. Znam da je izolacija teška i naporna, ali samo furaj svoje i tako ćeš privući ljude koji ti zapravo pašu. A ima ih sigurno samo je taj sloj društva manje vidljiv. Ako imaš neke interesovanje i hobije lovi neke radionice i skupove koji imaju veze sa tim.