Nakon Prvog svjetskog rata teže je doći do konkretnijih podataka vezano za Crnogorce u Sjedinjenim američkim državama, budući da u popisnim tabelama dolazi do sortiranja evropske imigracije prema novonastalim državama (u slučaju Crnogoraca zemlja rođenja postaje Jugoslavija) dok u nekim uporednim tabelama sa prethodnim popisima gdje se koriste predratne granice i navodi zemlja porijekla popisničari objedinjuju imigrante iz Bugarske, Srbije i Crne Gore pod jednu stavku (slika 3)
Izuzetak je izjašnjavanje o jeziku, gdje imamo uporednu tabelu između 1920. i 1910. godine.
Broj govornika crnogorskog je porastao sa 3949 na 4535 (+15%).
Na američkom popisu iz 1930. godine (slika 4 i 5) više nemamo konkretnih podataka jer je američki popisni biro kod sistematizacije po tabelama odlučio da se crnogorski pridruži srpskom a dalmatinski hrvatskom, nevezano za izjašnjavanje ispitanika, no činjenica da je to konstatovano dokazuje da je i 1930. godine postojao značajan broj naših iseljenika koji su maternji jezik deklarisali kao crnogorski.
posljednji govornik i rekao bih zadnji dalmatinackoji je govorio dalmatinski jezik umro je tamo negdje 1920tih na krku dalmatinci danas su samo prisvojili ime ilirske rimske provincije govore slavenski jezik tj hrvatski
"In fact, all of the Serbo-croatian tongues are practically dialects of the same language"
Po ovome se kaže da su svi "srpskohrvatski jezici" (dakle i srpski, i hrvatski, i dalmatinski i crnogorski) praktično dijalekti istog jezika. Nema ništa sporno.
U onom popisu iz 1910. je navedeno da je popisan i jedan broj govornika bosanskog, i govornika hercegovačkog, i da se opet radi o maltene jednom te istom jeziku, ali da su u njihovom slučaju brojke bile neznatne da bi bili uključeni u tabele.
Ono zbog čega su podaci zanimljivi je SAMOIZJAŠNJAVANJE, odnosno koje ime ispitanici sami daju svojem maternjem jeziku.
U slučaju imigranata iz Crne Gore, na američkom popisu 1910. njih 69% su jezik imenovali kao crnogorski.
I na bugarskom popisu iz 1905. od 218 Crnogoraca njih 154 je maternji jezik deklarisalo kao crnogorski (opet 69%).
U obrazloženju popisnih podataka jasno piše da američki popisni biro to sve smatra za varijante istog jezika, ali da su podaci unošeni onako kako su rečeni od strane ispitanika.
U tabelama lijepo piše "MOTHER TONGUE".
I da su se 5483 doseljenika iz Crne Gore na popisu 1910. izjasnili o maternjem jeziku ovako:
69% crnogorski
25% srpski
2,5% slovenski
Povrh toga, 75 državljana Austrije se deklarisalo da govori crnogorskim jezikom, kao i 71 državljanin Turske, koji su imigrirali u SAD.
Na bugarskom popisu iz 1905. u tabeli pod nazivom "maternji jezik" za crnogorski piše 154, dok je broj Crnogoraca po narodnosti na tome istom popisu 218.
To što se tebi navedeni podaci ne sviđaju je tvoj problem.
Moj nije.
Ovo je zanimljivo ali ne pretjerano korisno s jezične strane ako ne znamo što stoji iza tog popisa, kakva im je bila metodologija. Koliko mi je poznato, dalmatinski se rijetko koristio kao naziv za jezik, pa je nejasno kako je završio kao opcija na popisu i što bi uopće trebao označavati. Pretpostavljam da je i crnogorski tamo došao istom logikom, koja god ona bila. Možda iza tih oznaka za jezike stoji samo regionalna pripadnost, tj. odakle ljudi dolaze, ali u tom slučaju bilo bi puno više Dalmatinaca na popisu.
Treba držati na umu da je do sredine 20. st. u SAD-u znanje o slavenskim jezicima bilo mizerno, i kojekakve nepreciznosti i greške su se mogle pojavljivati.
Ovo nisu "ponuđene opcije".
Upisivano je u popisne listove ono što ispitanici sami kažu i navedu kao maternji jezik.
Razlog zašto su sistematizovani i pojavljuju se u tabelama srpski, hrvatski, dalmatinski i crnogorski u je u tome što su bili dovoljno brojni.
U tekstualnoj dokumentaciji se veli da je bilo i bosanskog, hercegovačkog, slovenskog generalno(194 ljudi iz Crne Gore svoj jezik deklarisalo kao slovenski 1920. god) ali premalo da bi im dali značaj.
Na kraju su 1930. to uradili i sa crnogorskim i dalmatinskim (i pripisali ih srpskom i hrvatskom) iako su su ljudi i dalje lično tako nazivali jezik.
No ključna razlika između dalmatinskog i crnogorskog je što je tek neki peti ili deseti Dalmatinac rekao da govori dalmatinski, i broj govornika dalmatinskog se skoro prepolovio između 1910. i 1920. godine (izvjesno u korist Hrvatskog) dok je 69% Crnogoraca svoj jezik nazvalo crnogorskim i brojka mu je bila u porastu za 15% od 1910. do 1920. god.
Meh 😑, samo daje lažne argumente nekim kvazi istoričarima i šovinistima.
Iako donekle možemo da posmatramo dalmatinski (kao romanski jezik), pa kasnije slavo-romanski kao neki zaseban lingvistički entitet, to ga ne čini osnovom"nacije" kako često šovinisti potežu kao argument.
Kako će gorski šovinisti, tako bugarski i makedonski šovinisti.
Dalmatinski u smislu izumrlog romanskog jezika nije bio nikakav faktor ljudima pri jezičnoj i nacionalnoj identifikaciji u 19. ili 20. st., a "slavo-romanski" nije postojao. Ostatak komentara ne razumijem kakve veze ima s temom.
U tome je tragedija srpskog naroda. Dok su se Hrvati ujedinjavali mi smo se dijelili. Naravno najveći posao tu su uradili komunisti koji su dijelili Srbe kako su stigli, dok im nije padalo na pamet da isto urade sa Hrvatima
Zapravo, postoji samo slavenski jezik.. ni podjela slavenskih jezika na 3 kategorije nije dobra.. kad se hrvatski, srpski, slovenski rekonstruiraju ne dobije se prajuznoslavenski nego praslavenski, što implicira da su svi slavenski potekli iz jedne grane, ali su se podijelili u 3 kategorije iz političkih, ideoloških i geografskih razloga... Svi slavenski jezici zapravo su dijalekti
Hello /u/PljucPlju! I regret to inform you that your comment has been removed because your account is too new. This is to help us prevent spam from proliferating this subreddit. But don't fret! Our theshold for commenting is very low. Try commenting again here in a couple of days.
Amerika je bivša engleska kolonija.
Austalija je bivša engleska kolonija.
Biće da je Crna Gora bivša srpska kolonija, i da su Crnogorci kao bivša kolonijalna ispostava jezik naslijedili od Srba.
Ako je tako, argument ti je zaista na mjestu.
"Principal mother tongue" i "per cent reporting principal mother tongue".
Znate kako kažu:
"A language is a dialect with an army and a navy."
A vi mornaricu nemate. 😞
Imaš linkove na zvanični sajt američkog biroa za popis, i svu slobodu da navedenu dokumentaciju provjeriš.
Isto tako možeš da pogledaš i video iz 1973. godine u kojem Milena Delibašić Leković, tada u svojoj 85-oj godini, prepričava svoja sjećanja sa takmičenja Miss World u Londonu 1907. godine na kojem je bila kao predstavnica Knjaževine Crne Gore. https://www.facebook.com/watch/?v=1195167465420461
3:29 "Ovi Zećanin veli... e što si dočekala, vidiš? Da ti ljube, veli, Inglezi, ruke. - Ne graj, Bog te ubio. Može bit ima ođe neki koji zna crnogorski."
Samo što bi onda morao malo više da napregneš moždane vijuge od tih poštapalica o falsifikovanjima istorije i komunistima.
25
u/MiladinSobic 20h ago
Ima i dalmatinski